Svake godine u doba cvjetanja određenih biljaka milioni ljudi širom svijeta pate od sezonskog alergi- jskog rinitisa (SAR) ili polenske kihavice. Preosjetljivost na polen zavisi od alergenih svojstava čestica polena, kao i od klimatskih uvjeta te okolišnih karakteristika.
Sezonski alergijski rinitis (SAR) definira se kao sezonska alergijska bolest gornjih dišnih puteva. Uzrokuje je alergen – cvjetni prah (polen, pelud) drveća, trava i korova. Alergen koji udahnemo u osjetljivom organizmu uzrokuje alergijsku reakciju koja se ispoljava u vidu tzv. sezonskog alergijsk- og rinitisa. Da bi neka biljka bila alergogena, mora se oprašivati vjetrom, mora proizvoditi polen u velikim količinama i sam polen mora imati alergo- gene osobine – što znači da u strukturi polenskih zrnaca moraju postojati alergogeni spojevi koji će u kontaktu sa sluznicom dišnog sistema izazvati alergijsku reakciju.
SAR karakteriziraju sljedeći simptomi: vodenasta sekrecija iz nosa, kasnije često otok sluznice nosa i kongestija, ponavljano kihanje, svrbež očiju, ušiju, nosa i grla, suzenje očiju. Simptomi alergije na polen najizraženiji su u periodu cvjetanja drveća, trava i korova. Za vrijeme sunčanih i vjetrovitih dana te ujutro viša je koncentracija polena u zraku. Kada je vlažno i kišovito vrijeme te na početku i na kraju sezone cvjetanja koncentracija polena u zraku je znatno niža. Smatra se da je nekada dovoljno prisustvo 20-30 polenskih zrnaca u jednom kvadratnom metru zraka da senzibilizira osjetljivu osobu.
Iako naizgled klinička slika SAR pokazuje sličnosti s običnom prehladom, među njima postoje izvjesne značajne razlike:
1. Simptomi SAR ponavljaju se svake godine i obično počinju u rano proljeće, s cvjetanjem lijeske, zatim johe i vrbe, a kasnije breze.
2. Kod SAR se kao simptom ne pojavljuje povišena tjelesna temperatura, za razliku od prehlade. 3. Simptomi SAR obično traju nekoliko sedmica, a simptomi prehlade obično traju sedam dana. 4. Promjena klimatskih uvjeta okoline utječe na poboljšanje simptoma SAR.
Osnovni postupak u liječenju alergijskog rinitisa je izbjegavanje alergena.
Farmakoterapijski pristup uključuje primjenu lijekova, prvenstveno antihistaminika.
Osim oralnih antihistaminika, u terapiji SAR često se primjenjuju i nazalni dekongestivi.
Kod pacijenata sa SAR kod kojih je potrebna duža primjena nazalnih dekongestiva ili kod kojih su “hemijski” dekongestivi kontraindicirani preporučena je primjena prirodnih hipertoničnih otopina.
Comments